Talijanska arhitektica Irene Seracca Guerrieri vjeruje u arhitekturu s misijom poboljšanja. Njezina je misija stvoriti prostore s dobrim duhom kako bi se ljudi osjećali bolje samim time što su tamo. A ljudi koji se dobro osjećaju bolje se ponašaju jedni prema drugima.

Irenin studio prikladno se zove Genius Loci Archittetura: „genius loci” s latinskog se često prevodi kao „duh mjesta”. Uredi studija su u Milanu i Firenci, dva grada s brojnim prekrasnim prostorima i dugom povijesti, tako da je Irene upoznata s prilagodbom svojeg rada postojećem kontekstu. Kako kaže, projekt počinje osluškivanjem prostora.

Otvorenost i fleksibilnost ključni su za Ireninu praksu. Govorila je i o svojoj majci umjetnici i ocu inženjeru. Dva lica njezine osobnosti, kreativno i racionalno, natječu se za prevlast. Osjeća da kreativnost trenutačno pobjeđuje, ali zna da su, kako bi njezin rad bio zanimljiv, potrebna oba ta aspekta. Sve više i više otkriva da njezini klijenti žele da u zgrade koje naručuju ugradi mogućnost promjene. Duh zgrade će se izraziti mijenjajući se tijekom vremena.

Irene uživa u događajima poput Svjetskog festivala arhitekture jer je to prilika za još više slušanja. Bez takve vrste razmjene, smatra da se njezin rad ne može razvijati. Putem ideja drugih ljudi Irene može razviti svoj jedinstveni duh, ali i duh prostora koji zamišlja. S Karlom Lennonom razgovarala je o moći pozornosti.